Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Polako je padala noć. Zakutna kao i obližnje ulice se očistila od Magle. U glavi su svima nam je još uvijek odzvanjale riječi koje je Edward Stroud, novi Ministar Magije izrekao na intervjuu za Dnevni prorok.

"Javnost ne treba nizašto brinuti. Sve je to posljedica zabranjenih magičnih aktivnosti u ulici Nokturno. Ministarstvo radi sve da bi istražili slučaj. Naravno sve otežavaju činjenice da je počinitelj još uvijek nepoznat i da nema svjedoka."

Sve te nesuvisle informacije naizgled preobražene u važne činjenice dokazivale su kako Stroud zapravo zna jednako malo kao i cijela Engleska.
Sljedeći dan u Dnevnom proroku je uz ekskluzivni intervju sa Ministrom Magije izašao članak koji je "detaljno opisivao sve što bi Engleska javnost trebala znati o Magli".
A to je bilo nekoliko uskih novinskih stupaca ispunjenih prepisanim riječima iz neke knjige o Mračnoj Magiji koja se vjerojatno može nači jedino u knjižnici u Hogwartsu i to u zabranjenom dijelu.
Uvidjevši ti razočarano sam uzdahnula i svratila pogled s Dnevnog proroka.

"Nečuveno. Jednostavno nečuveno." zacvrkutala je moja majka dok je prolazila pokraj mene. Ničime nije dala do znanja da to zaista misli. I dalje je živjela u svom savršenom svijetu.

Usput to nije nečuveno nego je glupo. Cijela situacija je jednostavno glupa. Na sami kraj ljeta usred dana i usred Zakutne ulice pojavi se nešto što nitko nije vidio već stoljećima. I odjednom cijela je Engleska u strahu od nepoznatoga. Nečeka što je zabilježeno samo dva ili tri puta u povijesti.
No bilo je tu još nešto. Cijelo jutro mi se činilo kao da nešto lebdi iznad mene. Neka davno zaboravljena ideja ili možda neka važna činjenica. Zato sam se uputila prema knjižnici, mojem najdražem dijelu cijelog našeg imanja. Nisam bila neki knjiški moljac ali bilo je tu nešto osobitu u knjižnici. Redovi knjiga prekriveni podebljim slojem prašine davali su svima u prostoriji moćan osjećaj koji se ne može opisati riječima.
Prstima sam prebirala po debelim kožnim koricama i po pozlaćenim slovima naslova. Odjednom sam zastala jer sam primjetila tanku knjižicu vrlo neobična izgleda. Ona sama nije bila neobična. Samo je odskakala od ostalih knjiga sa te police. Bila je prekrivena, naizgled, stoljetnom prašinom. Svilenom krpicom sam ju obrisala kako bih mogla pročitati naslov. Ali na moje iznenađenje naslova nije bilo. Samo izlizane smeđe korice. Bila je ispunjena vitičastim i čitkim rukopisom napisanim tamnoplavom tintom.
Zavalila sam se u grimizni naslonjač i počela čitati.

****

Kada sam prošla većinu knjige, mi se nije činila kao prava knjiga. Bile su to prije bilješke. Bilješke osobe po imenu Elsa Wright. Naravno po prezimenu sam zaključila da mi je u rodu. To nisu bile obične natuknice. Elsa Wright očito je bila osoba osebujnog karaktera i sve je to prenjela na papir. Bila je jedna podudarnost koja mi je bila u isto vrijeme izrazito sumnjiva kao i zanimljiva.
Elsa je živjela u vrijeme kada se zadnji put pojavila Magla. Opis Magle zauzimao je velik dio njezinih bilježaka.

Spavala sam tvrdim snom, kada me nešto prodrmalo, Čula sam piskutav glasić kućnog vilenjaka, ali nisam mogla razabrati riječi. Ustala sam bez pitanja. Napola mjesečareći doteturala sam na doručak (skoro sam pala na stubama). Čula sam kuckanje na prozoru. Napola zatvoreni očiju uspijela sam razaznati zlaćane odsjaje perja naše obiteljske sove Gracie. Pustila sam ju u prostoriju, i kada je sletjela i pružila nogu, odvezala sam tanko pisamce. Sa razočaranjem sam zaključila da nije dovoljno debelo da bi bilo popis knjiga za sljedeću školsku godinu u Hogwartsu. Niti je bilo namjenjeno meni.
Kada sam pojela svoj doručak, ponovno se čulo kucanje na prozoru. Sa ushićenjem sam prepoznala veliku šumsku sovu kojom se obično služi Hogwarts. Stiglao je moj dugočekivan popis knjiga. Sada konačno imam izgovor za posjet Zakutnoj ulici.
Uskoro su se probudili i moji roditelji i malo zatim smo svi bili spremni za polazak. Oni su predložili letiprah (za mene naravno, oni su se aparirali), na negodovanje našeg kućnog vilenjaka (jedna riječ: pepeo). Trudeći de jasno izgovoriti "Zakutna ulica" razmišljala sam o toj nepravdi. Nakon još jedne u nizu turbulentnih vožnji letiprahom našla sam se u pomalo otracanom kaminu u Šupljem kotliću. Nakon što sam čarolijom temeljito očistila pelerinu od pepela, gnječeći popis knjiga krenula sam u Krasopis i bugačicu.
Sišla sam niz ulicu i ušla. Iznenadio me ustajali zrak. Krasopis i bugačica bila je puna, kao i obično na početku školske godine. Uspijela sam prepoznati nekoliko lica u gužvi. Mene je prepoznala samo Della.

"Sienna!"

Nisam ju mogla razaznati u hrpi lica koja su okupirala prostorriju. Naposlijetku sam ju pimjetila. Energično ja mahala obijema rukama prema meni.

"Jesi li našla sve što trebaš?"
"Je, Priprema napitaka za napredne, Svijet b..."

Prije nego što je uspijela završiti, glas (pojačan čarolijom, naravno) uzviknuo je:

"Nova pošiljka knjiga je stigla, požurite dok ne nestanu!"

U sljedećem trenutku svi su nahrupili u red za knjige. Ostavila sam Dellu i požurila. Nisam stigla zadnja, ali bila sam pri kraju. Petnaestak minuta gledala sam u sretna lica koja izlaze s punim naramcima knjiga. Svakih nekoliko minuta premjestila bih težinu s noge na nogu. Nakon dobrih sat vremena čekanja, konačno sam došla na red. Dobila sam knjige i istresla nekoliko galeona iz baršunaste vrećice koju sam prije polaska stavila u džep. Onda sam, naravno izjurila van. Kada sam kupila nove crne pelerine i dvije svečane kod madame Malkin, požurila sam naći svoje roditelje.
Odjednom se čula velika eskplozija iz smjera ulice Nokturno. Iz nje su počeli bježati čarobnjaci i vještice sumnjivog izgleda, izgovarajući riječi popraćenie histeričnim vrištanjem:

"Širi se. Napokon je uspio."

****

Nakon "nezgode" kako ju je kasnije nazvalo Ministarstvo Magije, u Zakutnoj ulici se mogla vidjeti samo Magla. Ne ona prirodna, već, ona gusta, teška, siva magla sa daškom magije u sebi. Crne magije. Počela sam kašljati jer mi se magla uvlačila u pluća. Ubrzo je došla pomoć iz Ministarstva Magije. Znala sam da neću moći dugi izdržati bez kisika i čistog zraka i da ću se uskoro morati skloniti u neku od trgovina u kojoj ljudi iz Ministarstva bacaju protučini. Zakutna ulica je bila skoro pa potpuno prazna, barem mi se tako činilo jer su svi čarobnjaci i vještice koji drže do sebe pomagali u rastjerivanju Magle. Svako malo negdje osjetim pokret, ali od Magle se nije vidjelo ništa više.

Rijetki su primjetili da se Samuele sljedeće godine nije pojavila u Hogwartsu, ali mnogi su znali da će se ubrzo sve promijeniti. Voldemort počinje zbijati svoje redove. Hogwarts je siguran. Još...

Da, ja sam ona koja je prije pisala Dnevnik Samuele Rose.

Odlučila sam ponovno početi priču. Ne, o Samuele, ovaj put o Sienni Wright, Gryffindorki. Priča se događa u šestoj knizi. Primam likove u priču, tako da se možete javiti u komentarima sa opisom. Napomena: ostavite link od slike ili recte od koga želite da stavim sliku.

Moj opis ćete naći u boxu.